Na ruzicastom papiru

"I sad te gledam ,

pomalo si tudja , a opet , posve moja

i gledam gdje se prsti tvoje ruke naglo

pretapaju u moje

i kako tvoje noge idu kao moje

i tvoje lice

i tvoje

moje bore

i tvoje zjenice

i sve sto ikad kazes

i kako zapravo , tek sad se zna

i gdje se znak jednakosti uspostavlja uz ono sto

je bilo tudje

i kako se pripadanje povecava

cim ono sto drugi zovu ljubav , biva manje

a treba ici

dugo

skupa ici

bices mi tu , i ja cu biti tu

i necemo se znati

sve dok nam jedne noci , nasa lica

obraz uz obraz tiho naslonjena

ne kazu nesto sto kao glazba mami

vec tri put umrli , mi smo tri put jachi

i tvoja ruka zraci u mojoj shaci

i nema vise pitanja

a sto to znaci ?

necemo vise znati

ni mi sami"